Happy Easter everybody :)))

"I would go out tonight
But I haven't got a stitch to wear
This man said "It's gruesome that someone so handsome should care"

A jumped up pantry boy
Who never knew his place
He said "return the ring"
He knows so much about these things
He knows so much about these things..."

Prije nego sto sam otisla na holiday posjetila sam Hellfire Caves.

Hellfire Caves ili Pecine Vatre Pakla se nalaze u zapadnom dijelu gradica koji se zove High Wycombe i nalazi se na pola sata voznje od Londona. To je u isto vrijeme dio Engleske gdje tradicionalno zive politicari.

Hellfire Caves su napravljene pod nadzorom Sir Francis Dashwooda u 1750-toj godini. Sir Francis Dashwood je bio lokalni aristokrat koji je 1726 otisao na "Veliku Turneju Evrope" tokom koje je upoznao mnogo prijatelja i suradnika koji su isto kao i on bili bogati aristokrati sa interesom za umjetnost i hedonizam, koji je tada bio veoma rasiren u privilegovanim slojevima drustva. Zbog svog smisla za humor i zabavu,  u Italiji je dobio nadimak "Il Diavolo" koji ga je pratio tokom cijelog zivota. Po povratku u Englesku, on je osnovao drustvo "Society of Dilettanti" koji su financirali arhitekte i umjetnike u restauraciji mnogih rusevina. Posto je njegova familija bila iz High Wycombe-a, a vremena teska, 1750-te godine je financirao projekt izgradnje Hellfire Caves koji je dao posao i placu lokalnom stanovnistvu, a sam dizajn je inspirisan njegovom turnejom po Otomanskom Carstvu.

Prvo smo posjetili Mausoleum koji je podignut u cast njegove zene i kcerke

Mauzolej i danas izgleda veoma zastrasujuce. Prelijepe, njezne statue i izvanredno njegovan travnjak su izolirani od engleskog plebsa ogromnom, gvozdenom, viktorijanskom ogradom koja i danas simbolizira odvajanje prebogate aristokracije od ostatka drustva.

U mnogo cemu, sam pojam Hellfire Caves je simboliziran u toj izolaciji. Dok je englesko drustvo patilo u siromastvu i bolesti, bogati aristokrati su pohadjali zabave (a mnogi tvrde i orgije) u Pecinama, koje su naravno povezane sa dvije lokalne kavane koje su bile zaduzene za hranu i pice kao i neometani prolaz bogatasa i zena upitnog morala koje su na te zabave uvijek bile dobrodosle. Osim dama upitnog morala, Sir Francisovi prijatelji koji su se okupljali u Pecinama ukljucuju mnoge drzavnike i politicare, medju kojima je bio Lord Sandwich, John Wilkes, Benjamin Franklin i mnogi drzavnici i aristokrati od tada ukljucujuci Churchilla.

Danas, u Pecine se ulazi na vidljivom mjestu gdje umjesto strazara stoji lijepi kafic i ducan sa suvenirima a vrlo prijatan covjek koji radi kao vodic ce vas informirati da su i danas Pecine slobodne za najam i cesto se koriste za rodjendanske zabave, proslave i maskembal za Noc Vjestica.

Pecine su u zadnjih nekoliko godina vrlo mokre odkako je kolicina padavina u regiji drasticno porasla i izrezbarene siluete u zidovima sjaje na jedan posebno stravican nacin, i cesto izgledaju kao da placu.

Posto su Pecine napravljene rucno, na zidovima pored izrezbarenih lica mogu se naci potpisi radnika i rupe od krampova koje su seljaci koristili u vajanju ove nevjerojatne gradjevine. U zadnjih 300 godina mnogi posjetioci su ostavili svoj trag u zidovima tako da su samo neki od ukrasa originalni, mahom predstave boga Dionisijusa i carobnjaka, neki bi rekli vraga i satanistickih svestenika.

Prije nego sto smo zavrsili kratku licnu turneju Pecina (posto smo dosli kasno kad su vec bile zatvorene, ali su moja dva asistenta i fotografska oprema impresionirali gazdu pa nas je ipak proveo kroz njih) uspjela sam slikati veliku prostoriju gdje se procesija okupljala na svom putu do umjetne rijeke u utrobi pecine koja predstavlja Styx (rijeka koja razdvaja svijet zivih od svijeta mrtvih). Nakon prelaza rijeke, sve tajne ostaju u pecinama, a nju cemo slikati u punom sjaju kad dodjemo slijedeci put jer nam je gazda obecao otvoriti gvozdena vrata koja ju razdvajaju od posjetilaca.