Prije nego sto sam otisla na holiday posjetila sam Hellfire Caves.

Hellfire Caves ili Pecine Vatre Pakla se nalaze u zapadnom dijelu gradica koji se zove High Wycombe i nalazi se na pola sata voznje od Londona. To je u isto vrijeme dio Engleske gdje tradicionalno zive politicari.

Hellfire Caves su napravljene pod nadzorom Sir Francis Dashwooda u 1750-toj godini. Sir Francis Dashwood je bio lokalni aristokrat koji je 1726 otisao na "Veliku Turneju Evrope" tokom koje je upoznao mnogo prijatelja i suradnika koji su isto kao i on bili bogati aristokrati sa interesom za umjetnost i hedonizam, koji je tada bio veoma rasiren u privilegovanim slojevima drustva. Zbog svog smisla za humor i zabavu,  u Italiji je dobio nadimak "Il Diavolo" koji ga je pratio tokom cijelog zivota. Po povratku u Englesku, on je osnovao drustvo "Society of Dilettanti" koji su financirali arhitekte i umjetnike u restauraciji mnogih rusevina. Posto je njegova familija bila iz High Wycombe-a, a vremena teska, 1750-te godine je financirao projekt izgradnje Hellfire Caves koji je dao posao i placu lokalnom stanovnistvu, a sam dizajn je inspirisan njegovom turnejom po Otomanskom Carstvu.

Prvo smo posjetili Mausoleum koji je podignut u cast njegove zene i kcerke

Mauzolej i danas izgleda veoma zastrasujuce. Prelijepe, njezne statue i izvanredno njegovan travnjak su izolirani od engleskog plebsa ogromnom, gvozdenom, viktorijanskom ogradom koja i danas simbolizira odvajanje prebogate aristokracije od ostatka drustva.

U mnogo cemu, sam pojam Hellfire Caves je simboliziran u toj izolaciji. Dok je englesko drustvo patilo u siromastvu i bolesti, bogati aristokrati su pohadjali zabave (a mnogi tvrde i orgije) u Pecinama, koje su naravno povezane sa dvije lokalne kavane koje su bile zaduzene za hranu i pice kao i neometani prolaz bogatasa i zena upitnog morala koje su na te zabave uvijek bile dobrodosle. Osim dama upitnog morala, Sir Francisovi prijatelji koji su se okupljali u Pecinama ukljucuju mnoge drzavnike i politicare, medju kojima je bio Lord Sandwich, John Wilkes, Benjamin Franklin i mnogi drzavnici i aristokrati od tada ukljucujuci Churchilla.

Danas, u Pecine se ulazi na vidljivom mjestu gdje umjesto strazara stoji lijepi kafic i ducan sa suvenirima a vrlo prijatan covjek koji radi kao vodic ce vas informirati da su i danas Pecine slobodne za najam i cesto se koriste za rodjendanske zabave, proslave i maskembal za Noc Vjestica.

Pecine su u zadnjih nekoliko godina vrlo mokre odkako je kolicina padavina u regiji drasticno porasla i izrezbarene siluete u zidovima sjaje na jedan posebno stravican nacin, i cesto izgledaju kao da placu.

Posto su Pecine napravljene rucno, na zidovima pored izrezbarenih lica mogu se naci potpisi radnika i rupe od krampova koje su seljaci koristili u vajanju ove nevjerojatne gradjevine. U zadnjih 300 godina mnogi posjetioci su ostavili svoj trag u zidovima tako da su samo neki od ukrasa originalni, mahom predstave boga Dionisijusa i carobnjaka, neki bi rekli vraga i satanistickih svestenika.

Prije nego sto smo zavrsili kratku licnu turneju Pecina (posto smo dosli kasno kad su vec bile zatvorene, ali su moja dva asistenta i fotografska oprema impresionirali gazdu pa nas je ipak proveo kroz njih) uspjela sam slikati veliku prostoriju gdje se procesija okupljala na svom putu do umjetne rijeke u utrobi pecine koja predstavlja Styx (rijeka koja razdvaja svijet zivih od svijeta mrtvih). Nakon prelaza rijeke, sve tajne ostaju u pecinama, a nju cemo slikati u punom sjaju kad dodjemo slijedeci put jer nam je gazda obecao otvoriti gvozdena vrata koja ju razdvajaju od posjetilaca.